Onog trenutka kad ta sredina prestane da se razvija. Isto važi i za pojedince.
Pogrešno pitanje. Svaka je važna. Pravo pitanje je: u kojoj fazi je najmanje poznata tehnologija rada? Tada je pravi odgovor: faza uočavanja problema. Ackoff s pravom tvrdi da mi češće ne uspijemo da uočimo pravi problem, nego što ne riješimo problem koji smo uočili.
Kad pokušavamo da uklonimo neki izvor našeg nezadovoljstva, da otklonimo neki nedostatak
ili prepreku, da se oslobodimo nečega što je prisutno a nije željeno – tada postupamo
reaktivno: idemo u budućnost okrenuti prošlosti, krećemo se od nečega, a ne prema
nečemu. Takvo rješavanje problema često rezultira u nekim nepredviđenim posljedicama
koje su čak i gore od nedostataka koje smo uspjeli da otklonimo.
Nastojanje da postignemo
nešto što želimo je proaktivno, perspektivno rješavanje problema. Pokreće nas ono
što volimo. U proaktivnom rješavanju problema najprije odredimo gdje želimo da stignemo
i onda nastojimo da to ostvarimo. (R. L. Ackoff)
Ograničeno racionalno. Herbert Sajmon je dobio Nobelovu nagradu jer je osporio tezu
klasične mikroekonomske teorije o potpuno racionalnim, tzv. optimalnim odlukama
i dokazao da donosioci odluka postupaju u skladu sa konceptom zadovoljavajućih rješenja.
To znači da donosilac odluke uvijek postavlja neka očekivanja o tome šta smatra
prihvatljivom varijantom i u trenutku kad nađe odgovarajuće rješenje prekida dalje
traženje i bira tu varijantu.
Početkom devedesetih prošlog vijeka, u knjizi „Brzo odlučivanje“ (Z. Baračkai, Z.
Miovčić i D. Paar-Masleša) otišli smo korak dalje i smjelo ustvrdili da donosioci
odluka ponekad (kad u nekoliko pokušaja ne uspiju da nađu odgovarajuće rješenje)
čak i reduciraju svoja očekivanja, kako bi donijeli dovoljno brzu odluku. Ovaj pristup
nazvali smo ograničeno iracionalnim.
U vremenu karakterističnom po brzim promjenama izgleda da sve više važi pravilo po kojem je svaka spora odluka loša, dok brza odluka ima šanse da bude dobra.
Projekat je logički i hronološki uređen niz aktivnosti čije sprovođenje dovodi do ostvarenja prethodno definisanog cilja u predviđenom vremenskom roku, uz angažovanje određenih ljudskih, materijalnih i finansijskih resursa.
Dobar projekat ima nekoliko ključnih karakteristika:
- utemeljenost na stvarnom problemu (relevantnost),
- usklađenost sa strateškim planovima (relevantnost),
- dobar plan projekta (efikasnost i efektivnost), koji obuhvata jasno definisane ciljeve, rezultate, aktivnosti, kao i potrebne resurse za implementaciju,
- pravovremenu i potpunu (efikasnost i efektivnost) implementaciju (angažovanje resursa, izvođenje aktivnosti, monitoring),
- adekvatno učešće ključnih aktera (efikasnost, efektivnost, održivost) od faze planiranja do završetka implementacije (na taj način je plan projekta kvalitetniji, jer sadrži mišljenja ljudi zainteresovanih za projekat, implementacija je lakša, jer je minimiziran otpor sredine provođenju aktivnosti, održivost rezultata je izvjesnija, jer zajednica ima osjećaj vlasništva nad rješenjem, odnosno ne doživljavaju ga kao tuđe i nametnuto).
Upravljanje projektnim ciklusom (PCM - Project Cycle Management) je metod pripreme, implementacije i evaluacije programa i projekata, zasnovan na principima logičkog okvira.
Projektni ciklus sadrži pet faza i u svakoj od njih treba odgovoriti na određena pitanja:
- Programiranje treba da odgovori na pitanje koji su razvojni prioriteti,
- Identifikacija treba da odgovori na pitanje da li je koncept projekta relevantan za prioritetne lokalne potrebe i konzistentan sa prioritetima definisanim na višim nivoima planiranja,
- Formulacija treba da odgovori na pitanje da li je projekat izvodljiv i da li će dati održive koristi,
- Implementacija treba da odgovori na pitanje da li se rezultati ostvaruju i resursi koriste efikasno i efektivno, a kroz monitoring i koje korektivne akcije treba preduzeti,
- Evaluacija i revizija treba da odgovore na pitanje da li su planirane koristi ostvarene, da li su održive, koje su lekcije naučene, kao i da li su poštovana relevantna pravila i zakoni, da li su zadovoljeni kriteriji efikasnosti, efektivnosti i ekonomičnosti.
Pristup logičkog okvira podrazumijeva primjenu metoda planiranja, upravljanja i evaluacije programa i projekata koji obuhvata analize stakeholder-a, problema, ciljeva i strategija, pripremu matrice logičkog okvira i plana aktivnosti i resursa.
Matrica logičkog okvira (Logical Framework Matrix) je alat za upravljanje projektom, a sadrži sljedeće elemente:
- Hijerarhija projektnih ciljeva (opis projekta ili logika intervencije)
- Opšti cilj (doprinos projekta politici ili ciljevima programa)
- Svrha projekta – specifični cilj (direktne koristi za ciljnu grupu)
- Rezultati – opipljivi proizvodi ili usluge isporučeni kroz projekat
- Aktivnosti – zadaci koje treba izvršiti da bi se ostvarili planirani rezultati
- Ključne eksterne faktore za projekat (preduslov i pretpostavke)
- Elementi za monitoring i evaluaciju (objektivno provjerljivi indikatori i izvori verifikacije)
Ne. Iako mnogi poistovjećuju marketing sa promocijom, treba znati da marketing ima
mnogo šire značenje. Marketing je poslovni koncept koji je usmjeren na identifikovanje,
kreiranje i isporuku vrijednosti za potrošače na način koji će biti profitabilan
za kompaniju i djelotvorniji od konkurencije. To znači da je, na osnovu informacija
o potrebama i željama potrošača, potrebno kreirati proizvode i usluge koji će zadovoljiti
ili prevazići njihova očekivanja, obezbijediti njihovo prisustvo na mjestima gdje
se obavlja kupovina, formirati prihvatljivu cijenu i komunicirati na način koji
će ih stimulisati kako na trenutnu kupovinu, tako i na dugoročnu lojalnost marki
proizvoda kompanije. Dakle, promocija (odnosno marketinško komuniciranje) je samo
jedan mali segment cjelokupnih marketing aktivnosti.
Strategijski marketing podrazumijeva donošenje odluka o segmentaciji, targetiranju
i pozicioniranju. Prvo se vrši segmentacija tržišta kojom se potrošači grupišu u
određeni broj segmenata na način da su potrošači unutar jednog segmenta međusobno
slični po određenom kriteriju, i u isto vrijeme različiti u odnosu na potrošače
koji pripadaju drugim segmentima. Na osnovu toga se vrši targetiranje, odnosno izbor
jednog ili više segmenata (na osnovu njegove veličine, rasta, konkurentske strukture
i dr.) koji će predstavljati ciljnu grupu potrošača na koju će kompanija fokusirati
svoje marketing aktivnosti. Dio tih aktivnosti je proces pozicioniranja kojim se
utiče na željenu percepciju i poziciju našeg proizvoda u svijesti ciljne grupe potrošača
u odnosu na konkurenciju. Taktički marketing podrazumijeva donošenje odluka o odgovarajućoj
kombinaciji instrumenata marketing miksa koji kod proizvodnih kompanija čine proizvod/usluga,
cijena, promocija i distribucija, dok se kod uslužnih kompanija dodaju još i zaposleni,
proces pružanja usluge i fizičko okruženje.
S obzirom da je marketing poslovni koncept koji ima u fokusu zadovoljenje potrošača,
marketing se primjenjuje u svim onim oblastima gdje postoji potrošač ili korisnik,
odnosno tržište na kome se obavlja razmjena proizvoda, usluga, ideja, znanja, informacija
i sl. Stoga su marketing prihvatile ne samo kompanije koje obavljaju različite privredne
djelatnosti, već i organizacije u sportu, kulturi i drugim neprivrednim djelatnostima,
kao i institucije.
ISO (International Organization for Standardization) je Međunarodna organizacija
za standardizaciju koja predstavlja globalnu mrežu koja definiše koji standardi
su potrebni za biznis, upravu i društvo, razvija te standarde zajedno sa onima koji
će ih koristiti, usvaja ih putem transparentnih procedura i pruža podršku za njihovu
implementaciju širom svijeta.
HACCP (Hazard Analysis Critical Control Points - Analiza opasnosti i kritične kontrolne
tačke) je međunarodno prihvaćen sistem kontrole sigurnosti hrane, od sastojaka,
preko proizvodnje, skladištenja i distribucije, do prodaje i opsluživanja krajnjih
kupaca.
Javna politika predstavlja niz aktivnosti ili odluka institucija vlasti koje su
posebno kreirane u cilju uklanjanja nekog javnog problema, odnosno to su aktivnosti
usmjerene ka rješavanju konkretnih problema ili unaprjeđenju stanja u zajednici.
Obično nastaje u interakciji između onih koji zahtijevaju promjene, onih koji donose
odluke i oni koji su direktno pod uticajem trenutne javne politike koja je u pitanju.
Koncept javnih politika je relativno nova stvar čije je prihvatanje neophodno u
cilju donošenja adekvatnih strategija, programa i zakona u društvu.
S obzirom na osobe unutar organizacije koje su u potpunosti osposobljene za kreiranje
javnih politika (metodologiju i alate), njihovo dosadašnje učešće u pojedinim aktivnostima
izrade javnih politika, te održane treninge za predstavnike vlasti i nevladinih
organizacija o procesu i ciklusu javne politike, Eda je u mogućnosti da ponudi specijalno
dizajnirane aktivnosti nakon upoznavanja sa potrebama klijenta. Ovdje podrazumijevamo
razna istraživanja u okviru definisanja problema, kreiranje javne politike, savjetodavnu
podršku tokom izrade dokumenata javne politike, te trening za razumijevanje koraka
u dizajnu javnih politika.
Prema definiciji Svjetske banke, svrha lokalnog ekonomskog razvoja je izgradnja privrednog kapaciteta određenog lokalnog područja radi unaprjeđenja njegove ekonomske budućnosti i kvaliteta života za sve aktere. Radi se o procesu kroz koji partneri iz javnog, poslovnog i nevladinog sektora zajednički rade na stvaranju boljih uslova za privredni rast i povećanje zaposlenosti.
Da bi neka zemlja bila uključena u globalnu privredu, ona mora imati konkurentne regije, gradove i opštine. Snažna konkurentska pozicija dovodi nove investitore, donosi nova radna mjesta, znanje i tehnologije i povećava prihode i kvalitet života. Ekonomski razvoj je proces kojim se podešava ova stalna konkurentska transformacija i sredstvo je za ostvarenje globalne konkurentnosti na lokalnom nivou.
Eda posjeduje ekspertizu i kapacitete za strateško planiranje ekonomskog razvoja.
Koristeći prilagodljive i inovativne pristupe, Eda je vodila procese pripreme planova
ekonomskog razvoja u više od deset opština u BiH. Eda takođe pruža podršku opštinama
u pripremi za implementaciju planova ekonomskog razvoja, što uključuje operativno
i projektno planiranje, obuku kadrova i uspostavljanje odgovarajućih struktura podešenih
za poslove bavljenja razvojem.
Eda podstiče razmjenu znanja i iskustava u oblasti ekonomskog razvoja u zemljama zapadnog Balkana prilagođavajući i primjenjujući kreativne pristupe razvijene u čitavom svijetu.
Ekonomska politika je dio javne politike koji se bavi odnosom javnog sektora i ekonomije. Neka od važnijih područja ekonomske politike su: fiskalna, spoljnotrgovinska i monetarna politika.
Najvažniji ciljevi ekonomske politike su ostvarenje: visoke stope zaposlenosti, visokog nivoa proizvodnje (BDP), visoke stope privrednog rasta i cjenovne stabilnosti (CPI, stopa inflacije).